Haloterapija (grč. Halo – sol) je metoda koja se zasniva na doziranom boravku u atraktivno dizajniranoj “slanoj sobi” koja je izrađena iz prirodne kamene soli a služi za tretman kroničnih i alergijskih poremećaja. Blagotvorni učinci poduprti su obilnom medicinskom literaturom. Potvrđeno je da ima izvrstan terapeutski utjecaj u liječenju astme i bronhija, smiruje i produbljuje disanje, ubrzava kretanje dišnog epitela i čisti dišne putove od zagađivača, djeluje protiv upala i protiv alergija, ubrzava lučenje serotonina, te regulira mineralnu uravnoteženost.
Haloterapija se razvila iz speleoterapije (grč. Speleo – spilja). Dok speleoterapija koristi samo prirodne uvjete slanih spilja ili rudnika soli, haloterapija koristi modernu tehnologiju da stvori terapeutsku mikro klimu sa podesivim i najpovoljnijim uvjetima za pacijenta. Uspještost haloterapije je individualna a u prosijeku se kreće od 70 – 95%, ovisno o bolesti.
Ljekovito djelovanje soli na dišne i kožne probleme bilo je poznato još u antička vremena starim Grcima, ali i srednjevjekovnim redovnicima koji su bolesnike donosili u slane spilje da ih izlože njihovoj specifičnoj mikroklimi. Godine 1843. poljski liječnik F, Bochkowski zapaža da rudari u rudnicima soli ne obolijevaju od plućnih bolesti. Na temelju tog zapažanja njegov nasljednik M. Poljakowski ustanovio je prvo kliničko lječilište za plućne bolesnike u Weliczkoj, u blizini Krakowa, koje i danas djeluje na toj lokaciji. Na 226 metara ispod zemlje izgrađena je bolnica za asmatičare, plućne bolesnike i alergičare sa visokim postotkom uspješnosti terapije. Iza toga otvorene su klinike na bazi prirodnih spilja (pod zemljom) u Austriji, Poljskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Rusiji, Ukrajini,… Sve te klinike primjenjuju u terapiji plućnih bolesti zrak spilje zasićen česticama kamene soli. Premda je efikasnost speleoterapije znanstveno dokazana ona ima svoja ograničenja i zato se dalje razvijala sve do današnje haloterapije ili terapije solju.
Haloterapija postiže mikroklimatsko okruženje u takozvanoj “slanoj sobi” čiji su zidovi, strop i pod obloženi s nekoliko slojeva prirodne kamene soli. Glavni terapijski faktor “slanih soba” je mikro klima sa suhim aerosolom natrijevog klorida uz određenu vlagu i temperaturu. Suhi aerosol stvara se pomoću posebnog uređaja t.zv. halogeneratora koji drobi kristale soli i upuhuje u slanu sobu mikročestice veličine duhanskog dima (1-5 mikrometara).
Danas se terapija solju primjenjuje u svim vrstama zdravstvenih ustanova, lječilištima, rehabilitacionim centrima, hotelima, predškolskim ustanovama,… U zadnjih 20 godina izgrađeno je više od 1000 “slanih soba”, posebno u Rusiji, Finskoj i Srednjoj Europi, Kanadi, Australiji, SAD-u,… Što više u Rusij i Skandinavskim zemljama slane sobe su u suglasnosti sa zahtjevima ministarstva zdravlja. Znanstvene studije o terapiji solju u “slanoj sobi” započele su 2003. u Finskoj u „South Karelia Allergy and Enviroment Institut“. Rezultati znanstvenih istraživanja objavljeni su na stručnim kongresima, medicinskim časopisima i web publikacijama (PubMed, New England Journal of Medicine, Bioresearch,…)